Razgovor s Witoldom Gombrowiczem
Novinar: Dobar dan, gospodine Gombrowicz! Kako se danas osjećate?
Witold Gombrowicz: Dobro sam. Dosta sam iznenađen time što ljudi toliko puno godina od moje smrti žele čitati moje knjige.
N: I dalje ste poznat pisac. Što mislite o svojoj prozi u dvadeset prvom stoljeću?
G: Mislim da može biti aktualna u vremenu u kojem Vi živite. Nisam očekivao da djeca žele čitati moj dnevnik i druge tekstove u školama iako sam bio pisac u emigraciji.
N: Je li vam bilo teško živjeti u emigraciji?
G: Da, dosta je bilo teško, ali i tužno. Zbog toga sam uvijek, kad sam imao slobodno vrijeme, čitao poljske knjige i pisao polemičke tekstove piscima iz Poljske. Sve sam radio unatoč emigrantskom životu u Argentini i Francuskoj.
N: Željeli ste emigrirati iz rodne zemlje, iz Poljske?
G: Nisam želio jer u 1939. godini plovio sam brodom u Južnu Ameriku na odmor i nisam znao da će to biti početak rata, zbog čega nisam mogao vratiti se u Poljsku.
N: Mogli ste se vratiti poslije svjetskog rata?
G: Nažalost ne. U Poljskoj je počeo komunizam, što za mene nije bilo moguće.
N:Jeste li radili nešto drugo u toj teškoj situaciji?
G: Da, putovao sam nekoliko puta u Europu i slao sam tekstove svojim prijateljima u Poljskoj. Često sam išao prema Francuskoj i zbog toga šezdesetih godinasam se preselio u gradić Vence.
N: Nije vam tužno jer je vaš grob u Francuskoj?
G: Ne, našao sam dobro mjesto. Veselim se posjetima čitatelja iz cijelog svijeta! Znam također da mnogi ljudi u Poljsko jpamte moje djelo.
N:Zašto ste uvijek govorili da je Vaš dnevnik Vaša najveća knjiga?
G: U njemu sam napisao sve što je bilo važno u mojem pisanju. Zahvaljujući tome dnevnik je kao manifest moje teorije.
N: Čudite li se tome što ljudi sve češće čitaju Vaše romane i drame?
G: Ne, generalno se ne čudim ovoj situaciji jer sam znao da je moj dnevnik teška knjiga.
N: Što vam, gospodine Gombrowicz, mogu poželjeti na kraju našeg razgovora?
G:Samo da moji obožavatelji i dalje čitaju moje knjige, iako sam bio avangardni pisac.
N:Hvala Vam, doviđenja!
G:Hvala lijepa, doviđenja!
Korekta: Ana Marković
Marcin Kliza
Student kroatystyki w Instytucie Slawistyki Zachodniej i Południowej. Od niedawna także szczęśliwy magister bohemistyki zainteresowany językoznawstwem porównawczym, kulturami krajów słowiańskich i starymi książkami